Oholost

OHOLOST

Psalam
(119,21) Oholima ti si zaprijetio: prokleti koji odstupaju od zapovijedi
tvojih. (138:6) Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a
oholicu izdaleka poznaje.
Mudre izreke
(8:13) Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost,
put zloće i usta puna laži - to ja mrzim. (11:2) S ološću dolazi sramota,
a u smjernih je mudrost.(13:10) Oholost rađa samo svađu, a mudrost
je u onih koji primaju savjet. (14:3) U luđakovim je ustima šiba za oholost
njegovu, a mudre štite vlastite usne. (15:25) Jahve ruši kuću oholima,
a postavlja među udovici. (16:5) Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav
zaista ne ostaje bez kazne. (16:18) Pred slomom ide oholost i pred padom
uznositost. (16:19) Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s
oholima. (18:12) Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide
poniznost. (29:23) Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže časti.
Jeremija
(13:15) Poslušajte, dobro čujte, okanite se oholosti: Jahve sad govori!
(13:17) Ako ovo ne poslušate, potajno će mi duša plakati zbog oholosti
vaše, suze će roniti, oko će mi suze prolijevati, jer Jahvino stado u
izgnanstvo odlazi. (50:32) Oholica će posrnuti, pasti, i nitko ga neće
podići. Oganj ću podmetnuti gradovima njegovim i proždrijet će sve uokolo.
Ezekiel
(7:20) Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše
kumire - grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet.
(7:24) Zato ću dovesti najgore narode da baštine njihove domove.
Slomit ću oholost nasilnika, i svetišta njihova bit će oskvrnjena.
(16:50) Uzoholiše se i gadosti pred očima mojim činjahu, i zato ih
zatrijeh, kao što vidje! (28:5) Mudar li bijaše trgovac, bogatstvo
svoje namnoži! Al`ti se s bogatstva srce uzoholi.` (28:17) Srce
ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega
blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te
prezirno gledaju.
Sirah
(10: 12) Oholost počinje kad čovjek otpadne od Gospoda
i srcem se odmetne od svoga Stvoritelja. (13) I jer je
početak oholosti grijeh, tko se njoj oda, širi gnusobu. Gospod ih zbog
toga kažnjava čudesnim kaznama i potpuno uništava. (3:28) Nema lijeka
bolesti oholnika, jer se opačina u njem ukorijenila. (1:30) Ne uznosi
se, da ne padneš i da se ne osramotiš, jer Gospod će otkriti
tvoje tajne i poniziti te pred svim zborom, jer nisi dosegao straha
Gospodnjeg i jer ti je srce puno prijevare.
Izaija
(2:11) Ohol pogled bit će skršen i bahatost ljudska ponižena.
Jahve će se uzvisiti, on jedini - u dan onaj. (2:12)
Da, bit će to dan Jahve nad Vojskama, protiv svih oholih i
bahatih, protiv sviju što se uzvisiše, da ih obori; (10:15) Zar
se hvali sjekira povrh onog koji njome siječe? Hoće li se oholit'
pila povrh onog koji njome pili? K'o da šiba maše onim koji je
podiže, il' štap diže onog koji drvo nije; (16:6) Čuli smo
za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos, oholost i
uznositost; isprazno je njegovo hvastanje. (7) Zato kuka Moab,
nad Moabom svi jauču, za kolačima grožđanim iz Kir Heresa jauču
posve slomljeni. (22:16)(nadstojnik dvora) koji kleše sebi
grob na uzvisini i u stijeni sebi prebivalište usijeca(govori Gospodin)
'Što tu posjeduješ i koga tu imaš da sebi klešeš grobnicu?' (17)
Gle, Jahve će te baciti daleko udarcem jednim jedinim, snažno
će te uhvatiti, (18) smotat će te u klupko, kao loptu te baciti po z
emlji širokoj! Ondje ti ćeš umrijeti, s kolima što ti bijahu na slavu,
ti, sramoto dvoru svoga gospodara!"
Obadija
(1:2) "Jer gle, učinit ću te (Edom) najmanjim među narodima,
prezrenim veoma. (3) Uznositost srca tvoga zavela te, tebe
što živiš u pećinama kamenim, u visoku stanu svojemu, i u srcu
svome zboriš: 'Tko li će me na zemlju skinuti?' (4) Da se vineš
k'o orao, gnijezdo sviješ među zvijezdama, i odande skinut ću te"
- riječ je Jahvina.
Sefanija
(2:10) To će biti njihov dio za njihovu oholost, jer su pogrđivali i
razmetail se protiv naroda Gospodina nad vojskama'. (za Moab i Amon)
Rimljanima
(3:27) Gdje je dakle hvalisanje ? Isključeno. Kojim zakonom?
Je li onim djela ? (28) Ne, nego zakonom vjere, jer smatramo da se
čovjek opravdava vjerom bez djela.
1 Korinćanima
(1:28) Ono što je neplemenito i prezreno od svijeta izabra
Bog i ono što nije da uništi ono što jest da se ni jedan
čovjek ne hvali pred Bogom. (29) da se ni jedan čovjek ne može
ponositi pred Bogom. (4:7) Doista tko tebe uzdiže iznad drugih?
Što li imaš a da nisi primio? A ako si primio što se hvališ kao da
nisi primio? (19) Ali ću vam uskoro doći, ako Gospodin htjedne, i
tada neću gledati riječi onih koji se uzoholiše nego njihovu duhovnu
moć.(20) Jer Božje Kraljevstvo nije u riječi nego u moći. (5:2)
I vi ste naduti umjesto da žalite. Neka se ukloni između vas
počinitelj tog nedjela. (6) Nije dobro vaše hvalisanje. Ne znate
li da malo kvasca ukvasi sve tijesto? (7)Očistite se od starog
kvasca da budete novo tijesto: ta već ste beskvasni jer je
žrtvovano pashalno janje – Krist. Zato trajno svetkujmo
blagdan ne sa starim kvascem ni sa kvascem zloće i pokvarenosti
već s beskvasnim kruhom čistoće i čestitosti.
(10:4) Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski
snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja (5) i svaku oholost
koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na
pokornost Kristu; (6) i spremni smo kazniti svaku nepokornost čim
bude savršena vaša pokornost.
(12:1)Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali - dolazim na viđenje
i objave Gospodnje. (2) Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina
- da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna -
taj je bio ponesen do trećeg neba. (3) I znam da je taj čovjek -
da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - (4) bio ponesen
u raj i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti. (5)
Time ću se hvaliti, a samim se sobom neću hvaliti osim
slabostima svojim. (6) Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio
bezuman; istinu bih govorio. Ali se uzdržavam da ne bi tko mislio
o meni više nego što vidi na meni ili što čuje od mene. (7) I da se
zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu,
anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. (8) Za to sam
triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reče: (9)
"Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje."
Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se
nastani u meni snaga Kristova.
Efežanima
(2:8) Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi!
Božji je to dar! (9) Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.
Filipljanima
(2:7) nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima
sličan; obličjem čovjeku nalik, (8) ponizi sam sebe, poslušan do smrti,
smrti na križu. (9) Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,
Jakovljeva
(4:14) a ne znate što će sutra biti. Ta što je vaš život?
Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane! (15)
Umjesto da govorite: "Htjedne li Gospodin, živjet ćemo
i učiniti ovo ili ono", (16) vi se razmećete svojim hvastanjima!
Svako je takvo hvastanje opako. (17) Znati dakle dobro činiti,
a ne činiti - grijeh je.