Karizmatski pokret

Pape o karizmatskom pokretu


Papa Pavao VI

Iskazao je svoju radost zbog duhovne obnove preporučujući budnost i razlikovanje duhova: “Dašak Duha Svetoga budi u Crkvi zadrijemale energije, obnavlja skrivene karizme, da proširi onaj osjećaj životnosti i radosti iz kojih izvire mladost i aktualnost Crkve.” On u tom vidi šansu za Crkvu uz uvjet postojane razboritosti. “Crkvi je potreban Duh Sveti, izvor njegovih karizama i njegovih pjesama. Crkvi je potrebno osjetiti kako se iz njezine dubine, poput suza diže moleći glas Duha Svetog, koji govori mjesto nas, moli u nama i za nas “neizrecivim uzdisajima” prema nauci sv. Pavla, te izražava ono što sami po sebi ne bismo mogli Bogu reći.”.

Papa Ivan Pavao II.

“Katolička karizmatska obnova pomogla je mnogim kršćanima da ponovno otkriju prisutnost i snagu Duha Svetoga u svom životu, u životu Crkve i u svijetu. To ponovno otkriće u njima je probudilo vjeru u Krista ispunjenu radošću, veliku ljubav Crkve i njezino velikodušno posvećenje evangelizacijskoj misiji. U ovoj godini Svetoga Duha, pridružujem vam se u slavljenju Boga zbog dragocjenih plodova koje on želi dovesti do sazrijevanja i u vašim zajednicama i u vašim crkvama.”

Papa Joseph Ratzinger, gleda na karizmatski pokret s velikom nadom (više o tome u njegovoj knjizi “Razgovor o vjeri”

Papa Franjo

Prilikom obilježavanja 50. rođendana Katoličke karizmatske obnove koja je započela 1967. na kojem nisu sudjelovali samo katolici, nego i pripadnici drugih kršćanskih crkvi i zajednica papa Franjo je kazao:

“Karizmatski pokret je djelo Duha Svetoga. Mir je moguć jer ispovijedamo da je Isus Gospodin i jer zajedno evangeliziramo. To je ostvarivo usprkos našim razlikama. Naravno da među nama postoje razlike, no mi želimo biti „pomirena različitost“ – kazao je, napomenuvši da nije riječ o njegovoj riječi, nego je to pojam „luteranskog brata“, teologa Oscara Cullmanna. Prije pedeset godina nije započela neka organizacija, nego izljev milosti – nastavio je Sveti Otac. Ekumensko je to djelo jer je Duh Sveti taj koji tvori jedinstvo i potiče na to. Danas smo više nego ikad prije svjedoci tzv. „ekumenizma krvi“. Ubojice ne pitaju žrtve jesu li pravoslavci ili kalvinisti, nego im je dovoljno znati da su kršćani kako bi ih pogubili. Ti su mučenici našega doba dokaz koliko je hitno potrebno jedinstvo kršćana – kazao je Papa. Zajednički nam je hoditi i raditi, međusobno se ljubiti i nastojati razriješiti naše razlike, no u hodu. Zastanemo li, a da se nismo dali na put, nikada se nećemo moći složiti. Želja je Duha Svetoga da budemo na putu – naglasio je Sveti Otac. To izlijevanje milosti nije samo za pojedince, nego za čitavu Crkvu i nitko od nas nije Gospodar, već smo svi sluge u tom izljevu milosti – rekao je Papa. Istaknuo je potom da tri stvari sačinjavaju karizmatsku obnovu: krštenje u Duhu, slavljenje i služenje bližnjih. Te su tri stvari međusobno neraskidivo povezane. Mogu pjevati divan hvalospjev, no ako ne pomažem najpotrebitijima, to nije dovoljno – kazao je papa Franjo.

Kardinal James Francis Stafford

Fiuggi – Rim 30.listopada 1998.
poručuje mladim karizmatskim zajednicama u Hrvatskoj: “Karizmatski pokret u Hrvatskoj vrlo je važan Božji instrument za obraćenje ljudi, da njihovi životi postanu što sličniji Kristovom. Moja je molitva da plan koji Bog ima za mlade karizmatike u Hrvatskoj bude i ostvaren. Karizmatska je obnova temeljna obnova Crkve, pozvana da donese dobre evangelizatore kulturi i ljudima svih regija Hrvatske.”

Nastanak i opis

Pojam Karizmatski pokret opisuje usvajanje određenih uvjerenja karakterističnih za Pentekostalne kršćane, od strane drugih denominacija. (oko 1905.g. pa nadalje za protestante, 1967.g. pa nadalje za katolike). Pojam “karizmatski” prvi je skovao Harald Bredesen, luteranski svećenik, 1962.g. kako bi opisao ono što se događalo u to vrijeme u crkavama.
Pojam “Karizmatski pokret” se ponekad mješa s pojmom “karizmatični”. Riječ “karizmatski” je termin koji se koristi za opisivanje onih kršćana koji vjeruju da se manifestacije Duha Svetoga, koje su bile prisutne u prvom stoljeću Kršćanske crkve (vidi u Djelima apostolskim), kao što su čudesa, proroštva, govor u drugim jezicima i drugo, dostupne i suvremenim kršćanima i mogu se doživjeti i prakticirati danas. Riječ je izvedena iz grčke riječi “poklon/dar” (termin karizma – izveden od riječi haris ”milost” ) “Karizmatski pokret” se odnosi na primanje duhovnih darova u priznatim denominacijama. Pentekostalce i karizmatike karakterizira praksa govorenja u drugim jezicima i služenje darovima Duha Svetoga. Tako vjernik može vokalizirati tečno nerazumljive iskaze (glossolalia) ili ispravno govoriti neki jezik koji nije nikada učio govoriti. (xenoglossy).
U Karizmatskom pokretu članovi se opredjeljuju koristiti se duhovnim darovima. Unutar Karizmatskog pokreta korištenje duhovnih darovima varira unutar različitih kršćanskih denominacija, prilagođeno njihovoj teologiji kulturi i tradiciji. Od kasnih 1950-ih mnogi karizmatski kršćani ustanovljuju nove Crkve koje se nazivaju ‘neokarizmatske’ no danas je važna karakteristika Karizmatskog pokreta da vjernik, nakon što otkrije važnost duhovnih darova, treba ostati unutar svoje izvorne Crkve.

U 2000.g. Karizmatski pokret broji 539 milijuna članova. Tako su Karizmatici drugi po veličini ogranak kršćanstva nakon Rimokatoličke crkve. Karizmatici katolici nisu se izdvojili iz svoje matične Crkve nego ostaju u okviru Rimokatoličke Crkve. Karizmatici brojčano rastu godišnje za 9 milijuna članova što ukupno iznosi oko 618 milijuna članova do 2009.g.
Svim pripadnicima Karizmatskog pokreta su zajednička velika svjedočanstva, odnosno vjerovanje u to kako Bog djeluje u probuđenju, vjerovanje u snagu i Božju prisutnost koja se očituje u svakodnevnom životu Kršćana.