Propovjedi

Jehovini svjedoci

Jehovini svjedoci

JEHOVINI SVJEDOCI

 

Jehovine svjedoke (JS)mnogi pogrešno smatraju kršćanskom sektom, no to ne stoji budući da oni niječu vjerovanja kršćanstva. Ova sekta je mnoge udaljila od njihove vjere zbog ne znanja, stoga ćemo prikazati njihovo podrijetlo, učenje i običaje.

Vođa JS jest Frederick W. Franz, a početak im je u Americi sedamdesetih godina 19. st. Osnivač pokreta bio je Charles Taze Russell, odgojen u strogomu prezbiterijanskom domu, u adolescentnoj dobi pobunio se protiv svojega religijskog odgoja.

Amaterski se baveći istočnjačkim religijama, gotovo je odlučio da se potpuno odrekne religije, ali ga je propovjednik Jonas Wendell uvjerio da je Biblija Riječ Božja. Nakon toga Russell je posvetio mnogo vremena proučavanju Biblije okupljajući oko sebe manju skupinu istomišljenika. Cilj im je bio pristup proučavanju Biblije bez, po njihovu mišljenju, predrasuda tradicionalnoga kršćanstva. Tijekom toga proučavanja ta je grupica odbacila mnoga vjerovanja kršćanstva, uključujući Trojstvo i Kristovo Utjelovljenje. Neke njihove interpretacije bliske su onima arijanizma, koji je Crkva odbacila u 4.st.

Russell i njegovi sljedbenici su bili puni žara da prošire svoja gledišta, te su se male kongregacije raselita uskoro stvorile širom Amerike. Iako je u ranom razdoblju svaka kongregacija samoupravljala i uživala mnogo slobode, sve su bile povezane s Russellom preko njegovih tekstova i povremenih posjeta. Prvi korak prema strožem nadzoru poduzet je 1874. g., kada je Russell osnovao ono što je danas poznato pod nazivom ‘Biblijsko i propovjedno društvo Kula stražara’.  Časopis koji se danas naziva Kula stražara počeo je objavljivati 1890. g. Nakon intenzivne karijere propovijedanja, rasprava i putovanja, Russell je umro 1916. g. Naslijedio ga je J.F.Rutherford.

Pod Rutherfordovim vodstvom pokret je postao ono što su JS nazivali "teokratskijim". Dok su kongregacije ranije imale slobodu samouprave i imenovanja vlastitih dužnosnika, sada se nadzor provodio iz središnjega stožera a sva je imenovanja morao potvrditi vođa.  Kada je 1924. g. Rutherford umro, naslijedio ga je Nathan H. Knorr, koji je ostao predsjednik do 1977. g. Za vrijeme njegove vlasti osobno vođenje, koju su uživali i podržavali i Russell i Rutherford,  ustupilo je mjesto anonimnosti, kakva se među JS podržava i danas. Knjige pokreta, primjerice, ne spominju imena autora, a mnoga pisma nisu osobno potpisana, već žigosana gumenim žigom kao "Biblijsko i propovjedno društvo Kula stražara".

 

Vjerovanja

 

JS odbijaju neke središnje kršćanske istine:

  • niječu Treću Božansku Osobu Trojstva - Duha Svetoga i
  • Božje Utjelovljenje u Isusu Kristu.
  • Snažno naglašavaju kraj svijeta, za koji vjeruju da je vrlo blizu.
  • Po njihovom vjerovanju, kada Jehova (njihovo ime za Boga) odluči da je došlo vrijeme, vodit će se najkrvavija bitka svih vremena. Jehova i Njegovi sljedbenici (Svjedoci) bit će s jedne strane, nasuprot snaga svijeta i kršćana. Vjeruju da će oni, JS, odnijeti pobjedu, a svi će drugi biti uništeni i da će nakon toga, uslijediti 1000 godina mira, a onda će Sotona opet biti pušten s lanca, da iskuša vjeruju li još u Jehovu oni koji će živjeti u tom tisućljetnom razdoblju. Oni koji prežive kušnju, imat će život vječni: elita od 144 000 kraljevat će s Jehovom na nebu.

 

Jehovini svjedoci vjeruju kako ih je Bog pozvao da priprave ljude za tu budućnost. Zato su sve njihove sile usmjerene k svjedočenju "od vrata do vrata". Organiziraju i široke izdavačke programe, po čemu su vrlo poznati. Kongregacija nema stalna plaćena svećenika, već je vodi predsjedavajući starješina s 3 ili 4 drugih starijih članova. Stožer sekte je u Brooklynu, SAD.

 

Običaji

 

Zbog svojih vjerovanja, JS slave rođendane, ali ne Božić i Uskrs, zbog njihovih navodno poganskih korijena, ne sudjeluju u vjerskom odgoju u školama te i u najtežim potrebama odbijaju transfuziju krvi. Odbijaju dužnosti poput služenja vojnoga roka, glasovanja ili odavanja počasti zastavi bilo koje zemlje.

Svaki se član smatra propovjednikom, nitko ne postaje članom dok ne obavi obilazak kuća. Obični članovi dužni su raditi 10 sati mjesečno i distribuirati barem 12 primjeraka časopisa. "Pioniri" provode barem stotinu sati mjesečno svjedočeći. Posebni pioniri rade puno radno vrijeme i dobivaju malu naknadu.  U svijetu ima otprilike 4 milijuna JS. Da bi se netko smatrao članom, mora ga uranjanjem krstiti Jehovin svjedok i mora redovito obavljati svjedočenje od vrata do vrata. Redovito mora pohađati sastanke u hramu.

Svoje obrede JS opisuju kao funkcionalne. Time misle kako se gotovo svaka djelatnost u hramu odvija da ih opremi za evangeliziranje. Na sastancima pjevaju himne i mole spontane molitve, ali ne vide puno vrijednosti u bogoslužnim obredima karakterističnima za glavne kršćanske crkve. Formalni obredi jesu godišnji memorijal i krštenje. Godišnji memorijal odvija se u travnju. Tamo su dostupni kruh i vino, koje, međutim, može blagovati samo izabranih 144 000. Krštenje se obavlja na velikim konvencijama, gdje se istodobno krsti mnogo kandidata.

Jehovini svjedoci imaju jednake poglede na moral kao i tradicionalno kršćanstvo, ali pridaju malo važnosti pojedinačnom obraćenju i osobnom religijskom iskustvu. Članovi se vrjednuju po tome koliko pridonose rastu sekte. Osim toga, od članova se očekuje da bez pogovora slušaju sve što zahtijeva stožer organizacije u Americi. U Indiji se novi članovi pridobivaju i ljetovanjima ili događanjima, gdje se smještaj i hrana nude po vrlo niskim cijenama. Tada se ljudi pozivaju na poduku, koju će kad se vrate kućama nastaviti. Kada netko postane predani član, vrlo teško napušta pokret i započinje novi život.