Propovjedi

Nevjera, sumnja i osjećaj nedostojnosti

Nevjera, sumnja i nedostojnost

Vlč. Dražen Radigović

 

KAKO SE BORITI PROTIV NEVJERE I SUMNJE

I KAKO SE OBUĆI U KRISTOVU PRAVEDNOST

 

Već smo u više navrata govorili o zaprekama i smetnjama koje sprečavaju uslišanje naših molitava ili uzrokuju gubitak postignutog blagoslova. Uvijek moramo kod toga biti svjesni: da greška nikad nije u Bogu, nego u nama! Trebamo ju potražiti i otkloniti!

Govoreći o vjeri, već smo spomenuli da jedna od najvećih zapreka za uslišanje naših molitava ili gubitak blagoslova je prokletstvo!(vidi članak 'Postoji li prokletstvo') no ovdje ćemo govoroti o nevjeri, sumnji i osjećaju nedostojnosti.

NEVJERA I SUMNJA - nisu jedno te isto, premda često ljudi baš i ne prave veliku razliku! One, iako su različite, jednako vode u propast! – Ako vjera spašava, nevjera i sumnja – upropaštavaju čovjeka!

 

1. NEVJERA

Da bi odgovorili što je ne vjera, najprije treba reći „Što je vjera?“ Vjera je čovjekov odgovor na Božju objavu ili svjesno prihvaćanje za istinu ono što nam je Bog objavio. (usp KKC br. 143). Tako: ako je vjera prihvaćanje istine Božje riječi, ili poslušnost Božjoj riječi, nevjera je svjesna neposlušnost Bogu, tj. ODBIJANJE Božje riječi i Božje objave.

 

Gdje se očituje nevjera u životima ljudi?

Kroz ove prakse:

1. IDOLOPOKLONSTVO, VRAČARSTVO I OSTALE OKULTNE PRAKSE. Znaš da je Bog to oštro zabranio, a ipak ideš tamo ili činiš te stvari!

2. PSOVKA, PROKLINJANJE. Čovjek koji se predao Isusu i primio Isusa u svoje srce, ne psuje i ne proklinje.

3. NEPOŠTIVANJE Dana Gospodnjega.

4. BLUDNOST. Jedna je stvar pasti iz slabosti (ne želiš griješiti..), a druga – imati odluku da ćeš i dalje živjeti bludno, bez obzira što je Bog zapovjedio: „Ne sagriješi bludno!“ To je nevjera!

5. UBOJSTVA, ABORTUSI. Ljudi znaju da je abortus ubojstvo, a opet čine to!

6. KRAĐA, KORUPCIJA, KRIMINAL. Itd.

Toliko puta pokušavam  ljudima dokazati zašto je Bog nešto zabranio i zašto je nešto grijeh, umjesto da je dovoljno što je Bog rekao: „Nemaj drugih bogova! Ne izusti Imena Gospodina Boga svoga uzalud! Ne sagriješi bludno. Ne ubij!“ Itd. Žalosno je što ljudi danas znaju što je Bog zapovjedio i zabranio, a opet kažu: „Ne, to nije grijeh!“ i kroje sebi pravila po svojoj mjeri! U takvom slučaju uzimamo si ulogu Boga i ponašamo se kao vrhovni zakonodavci koji misle da u svojim rukama drže ključ života.

Zato je u osnovi NEVJERA – BUNTOVNIŠTVO protiv Boga, NEPOSLUŠNOST, NEPOKORNOST! Tako se Lucifer pobunio protiv Boga, postao nepokoran – i otpao! Isto se dogodilo izraelskom narodu – kroz svoju neposlušnost Bogu – Izraelci su otišli u ropstvo! Isto se danas događa mnogim katolicima koji USTRAJU U NEVJERI! Zato je NEVJERA OZBILJNA ZAPREKA za uslišanje molitve, ili da se zadrži blagoslov.

 

2. SUMNJA

Dok je nevjera odbijanje istine Božje riječi, sumnja dovodi osobu do kolebanja između dvije opcije. Sumnjati znači: stajati na dva puta. Zbunjenost, nesigurnost, dvoumlje = čovjek s razdijeljenom dušom! Za njega se kaže u Jak 1,5-8: „Ako kome nedostaje mudrosti, neka ište od Boga… Ali, neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina. Jer je čovjek s razdijeljenom dušom, nestalan u svim putovima svojim!“

Sumnja dolazi u obliku misli koje se suprotstavljaju onome što kaže Božja riječ. Ona stavlja u pitanje Božje obećanje:„Je li to baš stvarno tako? Da li to vrijedi i za mene ili samo za neke super-duhovne? A što ako se ništa ne dogodi?“ Itd.

Sumnju lako možemo prikazati na primjeru sv. Petra – kad je hodao po vodi! Isus mu je zapovjedio da dođe k njemu po vodi, i Petar je počeo hodati: činio je ono što je za naravnog čovjeka nemoguće. No, kad je posumnjao u Isusovu Riječ koja ga držala nad vodom – počeo je tonuti! Isus mu predbacuje: „Malovjerni, zašto si posumnjao!?“ (Mt 14,24-32).U što je to Petar posumnjao? Da može hodati po vodi! - A već je hodao! Kada je počeo sumnjati da to može, počeo je tonuti – više nije mogao. U pozadini je: sumnja u Isusovu riječ kojom mu je zapovjedio da dođe k njemu po vodi!

Slično se događa i mnogima danas! SUMNJA dolazi KROZ MISLI!! Gledao je na negativne okolnosti, previše se koncentrirao na njih, dao im je preveliko značenje.  Kad je počeo sumnjati u ono što je radio – propao je!! Možda i ti već radiš neke nadnaravne stvari? Čuvaj se sumnje, jer će ti to ukrasti!

 

ABRAHAMOV PRIMJER VJERE

Za razliku od Petra, za Abrahama stoji– da kad je promotrio potpunu obamrlost svoga tijela i također Sarina krila nije oklijevao, nevjerom u Božje obećanje, nego se ojača vjerom!! Kako? – davši Bogu slavu, potpuno uvjeren da je Bog kadar izvršiti što je obećao!“ (usp. Rim 4,18-21) Kako je Abraham pobjedio sumnju? Ispovjedao je Božja obećanja i nastavio obožavati Boga i davati Mu slavu. Biblija kaže da je upravo to ojačalo njegovu vjeru!

LIJEK PROTIV NEVJERE JE POSLUŠNOST Božjoj Riječi i objavi. Reci:„Božja Riječ i zapovijedi su ISTINA i po tome želim živjeti. Njima se želim PODREDITI!

 

LIJEK PROTIV SUMNJE

1. KORAK: ODBACI MOZGANJE! Mozganje otvara vrata za zabludu i donosi puno zbunjenosti – jer čovjek svojim tjelesnim umom želi shvatiti duhovne stvari! Budući da to ne može postaje zbunjen i sumnja. Pita se: zašto ovo, kako to, što sad, kada će to biti, je li to moguće?? Itd… Mozganje je opasno, jer pokušavamo svoju vjeru shvatiti na logični način, racionalno, i tad gubimo nadnaravno!! Mnogi se protive molitvama za oslobođenje, ozdravljenje i nadnaravnim znakovima, jer se to ne može razumski objasniti niti dokazati! Što čovjek više mozga, postaje zatvoreniji za duhovnu stvarnost i događanje! Takvo mozganje čovjeka jako iscrpi: i fizički, i mentalno! Čovjek postane ZABRINUT! A BRIGA – je mučenje sebe uznemirujućim mislima!

2. KORAK: Rim 10,17: „Vjera dolazi od Božje Riječi..“ Zato:

1. počni čitati Božju riječ, razmišljati o njoj – i vjera će doći u tvoj duh.

2. počni izgovarati Božju riječ i Božja obećanja (proklamacija), i govori: to je za mene!

3. Zbog toga SLAVI I HVALI Boga – poput Abrahama, te ćeš se i ti ohrabriti i ojačati u vjeri!

Prorok Izaija u 55,10-11 kaže, da se Riječ ne vraća Bogu bez ploda, nego čini ono što je Bog htio i obistinjuje ono zbog čega ju je poslao!! Božja riječ je kao sjeme koje je posijano u naše srce. Želim to prikazati kroz dvije slike:

1.  To je kao kad neko sjeme položiš u zemlju. Ono će prema svojoj vrsti donijeti plod! Važno je kakvo je tlo tvoje srce!! Sjeme je uvijek isto: nepropadljiva, nadnaravna Božja Riječ! Dok je sjeme u zemlji, da bi raslo i donijelo plod, moraš ga zalijevati! Tako trebamo zalijevati i Božju riječ koju smo posijali u duh proklamacijom i zahvaljivanjem.

2. Ta Riječ Božja dolazi u nas – sl. kao sjeme muškarca koje dođe u ženinu utrobu, od kojeg ona zatrudni! Tako i mi „zatrudnimo“ Božjom Riječi i Božje obećanje koje je posijano u naš duh – raste – dok se jednom ne rodi, tj. manifestira! Tijekom naše „trudnoće“, đavao daje sve od sebe kako bismo abortirali taj blagoslov! On ti pokušava ukrasti (taj) blagoslov prije nego se manifestira! Oruđe koje koristi je laž, koja vodi u sumnju i nevjeru! Zato je važno čuvati i zaštititi naš um! U poslanici Ef 6, kaže da moramo staviti na glavu KACIGU SPASENJA - „kacigu“ koja će čuvati tvoj um od negativnih misli. Ako izgovaraš Božju riječ i blagoslov u svoj život, a ipak ti dolaze misli sumnje, tad – sveži sve te zle misli i duh sumnje Krvlju Isusovom i  otjeraj ih od sebe!!

 

3. OSJEĆAJ NEDOSTOJNOSTI

To je kada misliš kako nisi dovoljno dobar ni dostojan da bi od Boga nešto primio ili da ti On usliši molitvu, jer nisi zaslužio. Takav način razmišljanja je ozbiljna blokada za vjernikovu molitvu. Tko s takvim stavom ide moliti, neka ne misli da će njegova molitva biti učinkovita. Ne primamo od Boga milost zato što smo dostojni ili što smo mi to zaslužili, nego zato što je Isus zaslužio za nas milost koja nam je potrebna!!

Kad je Isusu, pristupio rimski stotnik, zamolivši ga da mu izliječi slugu, nakon Isusove spremnosti da dođe u njegovu kuću, rekao je: „Gospodine, nisam dostojan!!! – da uđeš pod moj krov, nego samo reci riječ i moj sluga će biti izliječen! (Mt 8,5-13). Vidite, i on je bio svjestan da nije dostojan! A ipak mu je Isus ispunio molbu. Zašto? Imao je vjeru!!

 

BITI OBUČEN U KRISTOVU PRAVEDNOST

Dakle, da  bi u svojim molitvama došli pred Boga s jakom vjerom da ćemo biti uslišani, potrebno je da budemo OBUČENI U KRISTOVU PRAVEDNOST!! To treba biti naša pozicija pred Bogom!

To nije radi toga što si ti nešto učinio (izmolio molitve, krunice, prikazao mise, postove...). Na taj se način ne može dobiti Kristova pravednosti! To je zbog onoga što je Krist učinio za tebe na križu! Shvati: ako dođeš pred Boga sa svojim grijesima, đavao te tada optužuje – da se osjećaš krivim. U takvom stanju ne možeš moliti s jakom vjerom da ćeš primiti nešto od Boga! Đavao ima u svojim rukama tvoju OPTUŽNICU, s kojom maše pred tvojim očima i podsjeća te ne sve loše stvari koje si učinio i tako te BLOKIRA U MOLITVI! Što je Isus učinio sa tvojom zadužnicom čitaj u Kol 2,13-15: „Oprosti nam dobrostivo sve prekršaje; IZBRISA ZADUŽNICU koja je svojim odredbama bila nama protivna: UKLONI JE PRIKOVAVŠI JE NA KRIŽ! RAZORUŽA poglavarstva…“ Što je Isus učinio s tvojom zadužnicom? – PONIŠTIO JU JE, IZBRISAO, PRIBIVŠI JE na križ! A ako nema optužnice, nema ni osude!

NEMA NIKAKVE OSUDE ZA ONE KOJI SU U KRISTU ISUSU!“ Rim 8,1

Da bi to za tebe bila stvarnost, važno je „BITI U KRISTU“!! Kako? Kroz TEMELJNO OPREDJELJENJE ZA KRISTA (novo rođenje), tj. tako da svjesno prihvatimo svoje krštenje, a Isusa za svog jedinog Spasitelja! Tada postajemo novo stvorenje. Pavao kaže u 2Kor 5,17: „Ako je tko u Kristu, on je novi stvor: staro je nestalo, novo je, gle, nastalo!“ Tako, kad svjesno prihvatiš Isusa u svoje srce, ti si novi stvor u Kristu. Duh Sv. tada mijenja tvoju grešnu prirodu u Božju i dobivaš Božju pravednost. Time je naše grešno i prljavo srce pretvoreno u pravedno i čisto srce poput Njega. Naravno, i dalje ponekad griješimo (dok smo u tijelu, ne možemo ne griješiti!!) no Isus nas može očistiti od grijeha kad god se iskreno pokajemo!

Slikovito da se izrazim: kad si doživio novo rođenje i prihvatio Isusa za svoga Spasitelja, popis tvojih grijeha i dugova bio je prebačen na Kristov račun, a Bog je na tvoj račun položio Isusovu pravednost! Proglašen si NEVINIM!! I učinjen Božjom pravednošću, Božjim djetetom i baštinikom!

Shvatimo: kad smo nanovo rođeni, mi primamo ISUSOVU PRAVEDNOST! Kad u takvom stanju dođeš pred Oca – ti si za Njega KRISTOVA PRAVEDNOST – kao da sam bezgrešni Isus stoji pred Njim! A Rim 1,17 kaže da će „pravednik od vjere živjeti“! Važno je to znati! To je tvoja pozicija pred Bogom: to je ono kako te Bog sada gleda, kako te vidi! I to je jako važno: da bi, kad u molitvi staneš pred svoga Oca, mogao stajati hrabro i odvažno, siguran da će ti Bog uslišiti molitvu!