Propovjedi

Govor

Govor

GOVOR


Sirah

  • (4:23) Ne susteži svoje riječi u pravo vrijeme i ne skrivaj svoje mudrosti. (24) Jer se u govoru očituje mudrost i po riječima otkriva naobrazba. (29) Ne budi silovit na jeziku  a mlitav na djelu
  • (11:8) Ne odgovaraj prije nego si čuo i ne miješaj se usred govora.
  • (12:16) Usnama je svojim sladak neprijatelj, ali u srcu smišlja da te u jamu baci.
  • (14:1) Blago čovjeku koji nije zgriješio riječima i koga ne muči grižnja zbog grijeha
  • (18:16) Ne ublažava li rosa žegu? Tako je i riječ dragocjenija od milodara. (19) Promisli prije nego prozboriš, traži lijeka prije bolesti.
  • (20:20) Mudra izreka ne vrijedi u ustima luda čovjeka, jer je ne kazuje u pravo vrijeme. (21:17) Riječ se razumna čovjeka traži u zboru i o riječima se njegovim razmišlja u srcu.
  • (21:27) Kad bezbožnik proklinje neprijatelja, onda proklinje samog sebe. (28) Klevetnik kalja samog sebe i mrzak je u susjedstvu.
  • (23:13) Ne privikavaj usta gnusnoj neuljudnosti jer se u njoj nalazi riječ grijeha. (15) Tko se naviknuo na sramotne riječi neće se popraviti svega vijeka svoga. (27:4) Kad se sito trese, mekinje ostaju: tako i nedostaci čovjekovi izbijaju u govoru njegovu. (6) Obradu voćke očituje njezin plod: tako i riječi čovjekove otkrivajuosjećaje. njegove
  • (28:13) Proklet bio došaptavač i klevetnik, jer uništiše mnoge koji su živjeli u miru. (14) Treći je jezik potresao mnoge i prognao ih od naroda do naroda; razorio je tvrde gradove i porušio kuće kneževske. (15) Treći je jezik izagnao žene čestite i lišio ih plodova trudbe njihove. (16) Tko ga sluša taj nema počinka niti će imati boravišta mirna. (17) Udarac bičem ostavlja masnicu, udarac jezikom lomi kosti. (18) Mnogi su pali od mača, ali ne toliki kao od jezika. (19) Blago čovjeku koji se od njega zaštitio i nije iskusio srdžbu njegovu, koji nije nosio jarma njegova niti je bio svezan lancima njegovim. (20) Jer jaram je njegov jaram gvozdeni i lanci su njegovi lanci mjedeni. (21) Strašna je smrt koju donosi, i bolje je Podzemlje od nje. (22) Ali nema vlasti nad pobožnicima, njih ne prži plamen njegov. (23) Njegove su žrtve oni koji ostavljaju Gospoda, u njima on plamti i ne gasi se, on će nasrnuti na njih kao lav i raznijeti ih kao pantera. (25) tako i riječima svojim načini mjerila i utege i ustima svojim vrata s prijevornicom. (26) Pazi da ne posrneš zbog jezika svojeg i ne postaneš plijenom onomu koji te vreba.

Mudre izreke

  • (10: 19) Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je.
  • (12: 13) Opakomu je zamka grijeh njegovih usana, a pravednik se izbavlja od tjeskobe. (14) Od ploda svojih usta nasitit će se svatko obilno, a ono što je rukama učinio vratit će mu se. (18) Nesmotren govori kao da mačem probada, a jezik je mudrih iscjeljenje. (19) Istinita usta traju dovijeka, a lažljiv jezik samo za čas. (22) Mrske su Jahvi usne lažljive, a mili su mu koji zbore istinu.
  • (13:2) Od ploda usta svojih uživa čovjek sreću, a srce je nevjernika puno nasilja. (14:3) U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne. (15) Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.
  • (15:1) Blag odgovor ublažava jarost, a riječ osorna uvećava srdžbu. (4) Blaga je besjeda drvo života, a pakosna je rana duhu.
  • (16: 20) Tko pazi na riječ, nalazi sreću, i tko se uzda u Jahvu, blago njemu. (24) Saće meda riječi su ljupke, slatke duši i lijek kostima.
  • (17:4) Zločinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku. (20) Opak srcem ne nalazi sreće, i komu je jezik zao, zapada u nesreću. (27) Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost, i razuman je čovjek mirna duha. (28) I luđak se smatra mudrim kada šuti i razumnim kad susteže svoje usne.

Matej

  • (5:22) A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu." (34) A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! (37) Vaša riječ neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' Što je više od toga, od Zloga je."
  • (6:2) Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. (6:7) "Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. (8) Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.
  • (8:16) A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi.
  • (10:14) Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu.
  • (11:18) "Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: 'Đavla ima.' (19) Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: 'Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!' Ali opravda se Mudrost djelima svojim."
  • (12:34) Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore! (35) Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo. (36) A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. (37) Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi."
  • (15:11) Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to čovjeka onečišćuje." (15:17) Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod. (18) Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka. (19) Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. (20) To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka."

 Marko

  • (2:11) "Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!" (12) I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima.
  • (4:33) Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati.

Luka

  • (4:22) I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?" (32) te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silnariječ njegova. (36) I nasta opće zaprepaštenje te se među sobom razgovarahu: "Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze!" bijaše

Ivan

  • (1:1) U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. (2) Ona bijaše u početku u Boga. (3) Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade (4) u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo;
  • (7:18) Tko sam od sebe govori, svoju slavu traži, a tko traži slavu onoga koji ga posla, taj je istinit i nema u njemu nepravednosti.
  • (8:26) "Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu." (43) Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju riječ. (44) Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjeko-ubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži. (47) Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga."

 

Rimljanima

  • (10:8) Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Riječ vjere koju propovijedamo. (9) Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. (10) Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava.
  • (15:19) Jer ne bih se usudio govoriti o nečemu što Krist riječju i djelom, snagom znamenja i čudesa, snagom Duha nije po meni učinio da k poslušnosti privede pogane.

1 Korinćanima

  • (2:4) I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage (5) da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj.
  • (13:11) Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. (15:33) Ne varajte se: "Zli razgovori kvare dobre običaje."

Efežanima

  • (4:29) Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi izgrađuje i milost iskaže slušateljima. (31) Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! (32) Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. ! (19) Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! (20) Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!

 

Kološanima

  • (2:8) Pazite da vas tko ne odvuče mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na "počela svijeta", a ne na Krista. (4:6) Riječ neka vam je uvijek ljubazna, solju začinjena: znajte svakomu odgovoriti kako treba

1 Solunjanima

  •  (2:5) Nikada se zaista kako znate, ne poslužismo ni laskavom riječju ni - Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom.

1 Timoteju

  • (1:6) To su neki promašili i zastranili u praznorječje; (3:11) Žene isto tako neka budu ozbiljne, ne klevetnice nego trijezne, vjerne u svemu. (4:7) Svjetovne pak i bablje priče odbijaj! Vježbaj se u pobožnosti!

2 Timoteju

  • (2:16) Svjetovnih se pak praznorječja kloni: sve će više provaljivati prema bezbožnosti (17) i riječ će njihova kao rak-rana izgrizati. Od njih su Himenej i Filet,

 Hebrejima

  • (5:11) O tome nas čeka besjeda velika, ali teško ju je riječima izložiti jer ste tvrdih ušiju. (13:15) Po Isusu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo.

 Jakovljeva

  • (1:18) Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova. (19) Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu. (26) Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost.

 Jakovljeva

  • (3:2) Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. (5) Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! (6) I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života (8) a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti. (9) Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: (10) iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati!
  • (4:11) Ne ogovarajte, braćo, jedni druge! Tko ogovara ili sudi brata svoga, ogovara i sudi Zakon. A sudiš li Zakon, nisi vršitelj nego sudac Zakona. (12) Jedan je Zakonodavac i Sudac: Onaj koji može spasiti i pogubiti. A tko si ti da sudiš bližnjega?

 1 Petrova

  • (3:9) Ne vraćajte zlo za zlo ni uvredu za uvredu! Naprotiv, blagoslivljajte jer ste na to i pozvani da baštinite blagoslov! (10) Doista, tko želi ljubiti život i naužit se dana sretnih, nek suspregne jezik oda zla i usne od riječi prijevarnih;
  • (4:11) Govori li tko? Neka govori kao riječi Božje!

 2 Petrova

  • (2:11) dok anđeli, iako jakošću i snagom od njih veći, ne izriču protiv njih pred Gospodinom pogrdna suda. (12) Oni (bohulnici) pak kao nerazumne životinje, po naravi rođene za lov i istrebljenje, pogrđuju što ne poznaju. Istim će istrebljenjem i oni biti istrebljeni;

 Judina

  • (1:9) Kad se Mihael arkanđeo s đavlom prepirao za tijelo Mojsijevo, nije se usudio izreći pogrdan sud protiv đavla, nego reče: "Spriječio te Gospodin!" (10) A ovi (psovači) pogrđuju(Boga) ono što ne poznaju; a što po naravi kao nerazumne životinje poznaju, u tom trunu. (11) Jao njima! "Gle, dođe Gospodin sa Desttisućama svojim (15) suditi svima i pokarati sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela kojima bezbožno sagriješiše i za sve drzovite riječi koje grešni bezbožnici izrekoše protiv njega." (16) To su rogoborni nezadovoljnici koji hode putom svojih požuda, usta im zbore naduto, ulaguju se u lice radi dobitka.